Bedastoće

U zadnje vrijeme, u carstvu moderne tehnologije koja više nego zaokuplja naša osjetila, pažnju, vrijeme (slobodno i ono drugo), sve više za njom zaostaju neke “obične” ljudske stvari. Da vam dam jedan primjer- pozdrav. Da, dragi moji tako je. Koliko ste puta u zadnje vrijeme ulovili sebe da vam netko kaže: “Vidio sam te u gradu, pozdravio,al nisi me uočio/la..” A ti se na to kao spontano opravdaš:”Vjerojatno te nisam čula, slušala sam mjuzu”. I dok ti tako hodaš po gradu u ritmu muzike za ples, ponosno sa svojim Ipodom, MP3/4 playerom  ili čim već (lijenoj mladeži obični diskmen je već postalo uopće teško i nosit) pokraj tebe bi blago mogao proći i i Tony Blair, ti ga vjerojatno nećeš primjetiti. Ne samo njega, već i autobuse, bicikliste, pa i šlepere.A kad i nekog primjetiš, većinom to završava blagim pomicanjem prve slobodne ruke kao u znak pozdrava (ili tjeranje muha) i to je to. Neka te viša sila mora natjerat da izvadiš te slušalice, staneš, pozdraviš i govornim signalom (ni pod koju cijenu to nemoj radit prije nego izvadiš slušalice, jer ako se izdereš na nedužnog jadnika, i taj će te prestat pozdravljat među svim ostalima koji već jesu- jer nisi odzdravljao).Taj netko ko je zaslužio tu čast da gasiš player zacijelo je ili neviđen već godinama, ili su starci, ili ga nešto trebaš.:-)

I nemojte da se (opet) ulovite da nekog odbijete za poslijepodnevnu šetnju jer surfate netom. vrijeme je da ostavite svoje Simse, i nađete prave prijatelje za daljni život. Možda nećete moći upravljati njihovim životima, ali imaju prednosti.  I počnite pozdravljati na cesti. Možete i čak zagrliti nekog. Nije bed.